Dilema prosječnog pacijenta

Dođete u bolnicu s uputnicom da se naručite za pregled. Tamo vam kažu da možete dobiti termin koji će biti krajem 2017. godine, jer su trenutno neki aparati neispravni, gužva je, a vaš slučaj nije procijenjen kao hitan. Vi kažete da ste sigurni da je vaš slučaj hitan i zamolite da vas po proceduri upute u drugu zdravstvenu ustanovu u kojoj nije gužva i gdje aparati rade, ali ništa od toga. Ipak, mirni ste i mislite -gužve su velike, aparati su pokvareni, osoblje je pod velikom pritiskom, fali liječnika.…Zato je normalno da se mora dugo čekati, pogotovo ako ste prosječni pacijent koji sve želi obaviti regularnim putem. Ali, zanimljivo je da ima i onih koji dođu na termin preko reda, oni su uvijek hitni slučajevi, za njih nema gužve, aparati rade odlično, osoblje je nasmijano, a liječnici su obiteljski prijatelji. Konkretno, čuli ste da je vaša susjeda dobila termin za dva tjedna zbog toga što je njen slučaj od strane ordinirajućeg specijaliste ocijenjen kao hitan.

Jako ste ljuti, pa se za mjesec dana vratite u bolnicu da pitate kako je vaša susjeda dobila termin za dva tjedna, a vi morate čekati godinu dana iako je vaše zdravstveno stanje takvo da zahtijeva hitan pregled, što baš i nije slučaj s vašom susjedom. Oni vam kažu da ste nepristojni što to pitate te da ako želite možete uputiti prigovor ravnatelju u skladu s procedurom. Pitate što će se dogoditi s tim prigovorom, oni kažu da ćete od ravnatelja dobiti odgovor na vašu pritužbu. Vi ih pitate šalje li bolnica negdje izvještaje o broju riješenih i neriješenih prigovora. Odgovaraju da se svakih šest mjeseci izvještaji o broju prigovora šalju Zdravstvenom vijeću. Vi pojasnite da Zdravstveno vijeće nije formirano, iako je to zakonska obveza. Sad im već počinjete jako ići na živce. Oni kažu da će se Vijeće uskoro formirati, te da nije njihova briga što se zakoni nepoštuju.

I prođe tako jedan period. Vaša susjeda je već bila na pregledu, a čuli ste da se formiralo Zdravstveno vijećena općinskom nivou. Ali pojavljuje se neočekivan problem. Vijeće je formirano, čeka izvještaje od zdravstvenih ustanova, ali izvještaja nema. Odete ponovno do svoje zdravstvene ustanove te ih pitate zašto nisu dostavili izvještaje Zdravstvenom vijeću. Napomenete im i da je zakonom predviđena kazna u iznosu od 10.000 do 15.000 KM ako zdravstvena ustanova ne izvještava mjerodavno Zdravstveno vijeće jedinice lokalne samouprave, kao i mjerodavno Zdravstveno vijeće županijskog ministarstva zdravstva o podnesenim i riješenim prigovorima pacijenata. Zbunjeno vas gledaju i kažu da i na to možete uložiti prigovor po proceduri. Više nemate snage da ulažete prigovore. Odlučite da se odete obratiti ministru zdravstva vaše županije. Kažete da su Zdravstvena vijeća predviđena zakonom, te da ona predstavljaju civilni nadzor nad zdravstvenim sektorom. Njihovo osnivanje i kvalitetan rad bi puno doprinio poboljšanju rada zdravstvenih ustanova. On vam odgovara da krivce treba tražiti na federalnom nivou te da županija ne može financirati i implementirati zakone koje federalni nivo donosi.

Federalno ministarstvo zdravstva je sljedeća adresa. Odete tamo pokušati naći neke odgovore. Oni kažu da se zakoni nepoštuju zbog opstrukcija iz Republike Srpske te da su županije neposlušne i da krše zakone. Odete do Banja Luke da popričate s Predsjednikom Dodikom, koji kaže da su zapadne sile krive za sve i da nikakav problem ne postoji, nego da nevladin sektor izmišlja probleme uz pomoć stranih sila. Odete potom do tih „stranih sila“. Oni Vam kažu da se zakon nepoštuje zato što jeDaytonski ustav nefunkcionalan, a on je nefunkcionalan jer se građani ne bore za svoja prava.

Odlučite otići i do građana, ali naiđete samo na predstavnike konstitutivnih naroda. Na kraju shvatite – da biste bili pacijent, prvo morate biti pravni ekspert, stručnjak za odnose s javnošću i psiholog. U tom momentu se javlja dilema prosječnog pacijenta, te on dovodi u pitanje svoju inteligenciju jer shvaća da bi mu lakše bilo da je pitao susjedu kako je dobila termin preko reda ili da je jednostavno otišao privatno. I u tom trenutku društvo gubi još jednog odgovornog pojedinca bez kojeg se ne može graditi bolji sistem.