Kakav si ti pacijent?

by Vladimir Ćorić · 1. prosinca 2015.

Vrijeme u kojem živimo sve više pokazuje koliko je zdravlje pojedinca bitno za kvalitet života u zajednici, jer ona sredina koja „proizvodi“ sretne pojedince, paralelno izgrađuje sebe kao mjesto sreće. Ovdje ne mislimo samo na fizičko zdravlje, nego i na mentalno stanje pojedinca. Jer u mnogim slučajevima neodržavanje mentalne higijene dovodi do stvaranja disbalansa, koji se manifestira kroz fizička oboljenja ili psihičke poremećaje. Većina nas se rodila zdrava, te smo u život ušli fizički i mentalno „novi“. Izazov je bio kako sačuvati i unaprijediti te odlične startne pozicije. Recimo to na ovaj način, dobijete 100 000 KM, što će te učiniti s tim novcem? Većina će to brzo potrošiti na automobile, nepotrebne gadgete, kockanje, kupovanje kojekakvih gluposti… Ali ima i onih koji će razmisliti i napraviti neki plan prije nego što počnu trošiti novac, pa će tako investirati u obrazovanje, nekretnine, putovanja, neki biznis, dobrotvorne svrhe… Zdravlje uzimamo „zdravo za gotovo“, misleći da će ono uvijek biti dobro, bez obzira kako mi tretirali svoj organizam i svoju psihu, a to naravno nije tako.

Ono si što jedeš, ono si što čitaš

Svoju mentalnu higijenu najlakše je zaprljati na raznim portalima, te dnevnim i tjednim novinama. Postoje razni opskurni amaterski portali, koji nude hrpu (dez)informacija i nebitnih vijesti. Oni uglavnom negativno utiču na naše razmišljanje i šire zarazu u mozgu. U moru trivijalnih informacija potrebno je imati svojevrsan „filter“, koji će pročiščivati mnoštvo podataka, te koristiti one vjerodostojne i potrebne. To je jako teško postići, ali nije nemoguće. Potrebna je snažna volje i upornost, isto kao i kod prakticiranja zdravog života. A za zdrav život, treba nam dobra hrana.

Jedna od rijetkih pozitivnih stvari u ovoj zemlji su zdrave i domaće namirnice, od mesa, povrća, voća, mliječnih proizvoda… U tom smislu smo privilegirani da možemo konzumirati kvalitetne proizvode, ali unatoč tome, veliki broj ljudi uopće ne razmišlja o kvaliteti hrane koju kupuje. Neki to pravdaju činjenicom da je domaća hrana skuplja od uvozne, ali to nije u potpunosti točno. Ali nije problem samo slabija konzumacija domaće hrane (koja nije nužno bolja od uvozne), veći je problem potpuna odsutnost razmišljanja o kvaliteti ishrane općenito. Često se jede ono što je brzo, nezdravo, prerađeno… Pravdanja obično govore da je problem nedostatak vremena, ali ako nemamo vremena za zdravlje, onda uskoro nećemo imati vremena nizašta drugo. Zato je veoma bitno da svatko pojedinačno razmišlja o svojim navikama ishrane, jer one uveliko utječu na naše zdravstveno stanje.

Prava i odgovornosti

Veoma je bitno i da mnogi pacijenti upoznaju svoja prava, ali i odgovornosti, jer česte su situacije kada se događaju konflikti zbog nepoznavanja nekih osnovnih pravila. Jedan od većih problema su i sebičnost i neodgovornost pojedinih korisnika zdravstvenih usluga. Neki pacijenti jednostavno ne znaju za osnovna pravila ponašanja na javnim mjestima, te svojim postupcima stvaraju nervozu i sukobe. Dosta njih želi obaviti stvari „preko reda“, zaobići procedure, „samo nešto upitati“, žuri im se… Pojedini roditelji pokazuju svoju krajnju neodgovornost dovođenjem bolesne starije djece u dijelove domova zdravlja koje su predviđeni isključivo za bebe. Na taj način ih dovode u opasnost, te pokazuju svoju nekulturu i manjak osjećaja odgovornosti. Ovaj trenutak selektivnog poštivanja određenih pravila i društvenih konvencija ugrožava rad medicinskog osoblja, te neodgovornim pojedincima mora biti jasno da trebaju prestati s takvim ponašanjem, jer često zdravstveni radnici bivaju izloženi napadima i kritikama upravo zbog situacija koje prouzrokuju takvi pacijenti. Jednostavno mora biti jasno, nije sramota biti pristojan i čekati u redu, te znati ispravne informacije.

Uzmi zdravlje u svoje ruke

Naravno, svi će se složiti da je naše zdravstvo daleko iza onih najboljih u svijetu, ali malo tko poznaje uvjete u kojim funkcioniraju naše bolnice i zdravstveni radnici. Zbog nepoznavanja svih činjenica i nedostatka objektivnosti, često znamo pretjerano upirati prstom i galamiti. Krivica se uporno stavlja ne bolnice, ministarstva, doktore, medicinske sestra, zavode… Obično se odgovornost i krivica prebacuje paušalno, bez pretjeranog razmišljanja i argumentacije. No, veoma je zanimljivo koliko malo sebe opominjemo i razmišljamo o vlastitom zdravlju. Dosta nas bježi od odgovornosti za vlastiti život i zdravlje. Npr. mnogi ljudi ne održavaju oralnu higijenu, a to nije posljedica lošeg zdravstva. To je pitanje individualnog izbora. Mi kao da posjedujemo taj kolektivni refleks da biramo ono što je lakše. Bacanje direktno u krevet nakon večernjeg alkoholno-prehrambenog maratona je definitivno lakši izbor od petominutnog pranja zubi. To se u tom momentu čini kao pametan potez, ali dugoročno je glup. Jer popravak zuba košta, ali zato održavanje oralne higijene košta manje.

Postoji mnogo načina kojim sami možemo poboljšati zdravstveno stanje i postati bolji pacijenti i ljudi. Internet, pored hrpe trivijalnosti i gadosti, nudi i obilje informacija, savjeta, besplatnih aplikacija… Umjesto gledanja raznih reality-a, potrošeno vrijeme se može iskoristiti za učenje o zdravom životu. Naravno, ne treba zapustiti ni odmor i zabavu, ali i oni mogu biti zanimljivi i edukativni, a ne da služe samo kao sredstvo puštanja „mozga na pašu“. Naš pametni telefon ne mora služiti samo za slikanje selfija sa porcijama nezdrave hrane. Putem njega možemo koristiti izvrsne aplikacije koje mogu unaprijediti naše zdravlje i fizičku spremnost, ali i mentalnu snagu i kapacitete. Zdravstveni sustav, pogotovo u našoj zemlji, teško i sporo se mjenja i poboljšava. Dok čekamo kolektivne reforme, možemo krenuti u individualne promjene. Nitko nam ne može zabraniti da poboljšamo svoje opće zdravstveno stanje putem prakticiranja i promoviranja zdravog života. Uzmite zdravlje u svoje ruke (mentalno i fizičko), to je najbolja investicija za budućnost. I ako već dođete u situaciju da morate biti pacijenti, budite dobri pacijenti, a prije svega, budite ljudi.

Autor: Vladimir Ćorić