Kako društveni poduzetnici mijenjaju način pružanja zdravstvenih usluga
Netko priča, netko radi
U posljednje vrijeme puno se govori o reformama zdravstvenih sustava u mnogim državama. Oni koji predlažu promjene obično su eksperti, liječnici, političke stranke, a ponekad i vlade. U te procese su često uključeni, pogotovo u javne rasprave, građani i nevladin sektor, ali u većini slučajeva zadnju riječ imaju vlade i parlamenti. Kada se vode diskusije o zdravstvu, obično se glavni razgovori vrte oko kvalitete, pristupačnosti usluga i troškova liječenja. No, u zadnje vrijeme pojavljuju se novi akteri na sceni. Društveni poduzetnici i u oblasti zdravstva rade inovativne i uspješne stvari. Oni koriste poduzetništvo za rješavanje društvenih problema, profit koji dobiju, koriste samo kao sredstvo za postizanje cilja. Njihov rad počinje sve više utjecati na to da se naglasak stavlja na socijalnom i inkluzivnom pristupu, koji ugrožene kategorije stanovništva stavlja u fokus.
Sve više inovatora, poduzetnika, filantropa i medija u prvi plan stavlja inovacije u oblasti zdravstvenih biznisa. To je i logična stvar, s obzirom da one omogućavaju financijsko i socijalno zbrinjavanje onih koji to sami nisu sposobni. U današnjim zdravstvenim sustavima, ljudi bivaju tretirani kao brojevi, a ne kao ljudi koji bi bolje živjeli da imaju pristup resursima potrebnim za život. Struja, voda i zdravlje su glavni resursi koji su ovi poduzetnici prepoznali kao osnovni preduvjet za život svakog čovjeka.
Dok se u većini slučajeva samo priča o mogućnostima u zdravstvu koje bi unaprijedile situaciju siromašnih ljudi, postoje hrabri društveni poduzetnici koji su to već uradili.
Problem, akcija, rješenje
Postoji jedan jednostavan razlog zašto su društveni poduzetnici ključ uspjeha budućeg razvoja pružanja zdravstvenih usluga. Vlade se pokazuju nesposobne u većini slučajeva, a „klasični poduzetnici“ imaju samo profit kao krajnji cilj. Društveni poduzetnici ne traže samo profit, nego i ciljanu društvenu promjenu. Jedan od boljih primjera kako se to radi je očna klinka Aravind. Njen vlasnik je izgradio jednu luksuznu i specijaliziranu očnu kliniku u kojoj se liječe imućni Indijci. U njenog blizini je sagrađena manje luksuzna zgrada, u kojoj se nude besplatne usluge očnih pregleda i operacija pacijentima. Kako je ovo moguće? Višak prihoda koji se zarade u klinici za imućne, daje se klinici u kojoj se liječe siromašni. Možete li zamisliti da najimućniji mostarski doktori par sati tjedno volontiraju i liječe one koji nemaju zdravstvenog osiguranja? U klinici za čije tekuće troškove doniraju 5% svoje mjesečne zarade? Zvuči kao scenarij za dobar science fiction film.
Imamo mnoštvo takvih društvenih poduzeća, npr. Changamka Micro Health. Oni rade u partnerstvu s kenijskim ministarstvom zdravstva. Misija ovog poduzeća je da trudnicama učini usluge što dostupnijim. To se posebno odnosi na one koji nemaju zdravstveno osiguranje, ili uopće ne zadovoljavaju kriterije da ga dobiju. Ovo poduzeće nude e-bon za pomoć trudnicama s niskim prihodima, koji nisu dovoljni za pokrivanje troškova zdravstvene usluge. Ovo je inovativan način korištenja mobilne tehnologije u svrhu plaćanja zdravstvenih troškova. Putem aplikacije moguće je štedjeti i plaćati, što je odlična stvar za milijune u ovoj zemlji koji nemaju zdravstvenu zaštitu. Još jedna odlična stvar je i to da su administrativni troškovi smanjeni. Kod nas bi se država već ljutila što se smanjuju administrativni troškovi. Možemo li nešto slično uraditi u našoj zemlji? Oni koji nemaju zdravstveno osiguranje zaslužuju da uradimo nešto po tom pitanju.
MeraDoctor je još jedan zanimljiv primjer društvenog poduzeća u oblasti zdravstva. Oni daju neograničen medicinski savjet od strane licenciranih liječnika putem telefona. Ova usluga je namijenjena obiteljima s niskim primanjima u Indiji. Usluga je dostupna 24 sata na dan, sedam dana u tjednu i 365 dana u godini. Članstvo u MeraDoctor košta manje od nikla po danu. Liječnici koji rade u korisničkim službama prošli su stroge obuke, da bi bili sposobni telefonski razgovarati s ljudima o njihovim bolestima i simptomima. Putem telefonske preporuke, pacijenti mogu otići kod doktora, ili dobiti imena lijekova putem SMS-a. Ako se pacijentu slučajno ne javi doktor, poziv se automatski registrira, te se doktor koji radi u korisničkoj službi javlja što prije. Ova usluga košta simbolično, a čak je moguće i tražiti povrat novca.
Svi ovi primjeri nam mogu poslužiti kao inspiracija kako rješavati probleme u našem zdravstvu, a njih sigurno ima mnogo. Rješenja kako poboljšati pružanje i dostupnost zdravstvenih usluga postoje, samo je potrebno izaći iz zacrtanih okvira razmišljanja i rada. Kada zvanične institucije i ustanove zakažu, hrabri pojedinci će popuniti prazan prostor i preuzeti odgovornost u svoje ruke. Ali to nije ništa novo, tako je oduvijek bilo.