Reforma zdravstva u Sarajevu – Trasiranje jasnog puta ili stranputice do zdravstvene usluge?

Posljednjih dana medijski prostor preplavile su informacije vezano za reformu zdravstva u Kantonu Sarajevo. Redaju se gostovanja kreatora reformskih rješenja koji na sve načine pokušavaju široke narodne mase uvjeriti kako će se ostvariti ogromne uštede, a što je vrlo važno, nitko bez posla ostati neće. Pacijenta nigdje ni na mapi. Evo što „reformatore“ pacijenti ne zanimaju, nego ni medijima nisu zanimljivi njihovi stavovi po pitanjima reforme. Zaboravljaju i jedni i drugi da se upravo pacijentima „radi o glavi“  i još se očekuje da oni sve to plate u konačnici. Spominje se da su urađene brojne analize i istraživanja, a zašto prvo svi ti rezultati nisu prezentirani javnosti? Imaju li podatke o zadovoljstvu pacijenata, znaju li što pacijenti misle o trenutnoj praksi, kada je u pitanju koncept obiteljske medicine koju stavljaju u prvi plan? Na sva zvona se hvale kako je to koncept u većini zemalja Europske unije, a ne govore o razvijenosti tih mreža u EU i kod nas. Kad već spominju EU, znaju li da je BiH izbačena iz mjerenja Europskog zdravstvenog indexa prošle godine zbog nedostatka podataka, a ovo su samo neka od pitanja/parametara na temelju kojih se podaci prikupljaju:

Je li Zakon o zdravstvu baziran na pravima pacijenata?

Jesu li udruženja pacijenata uključena u donošenje odluka?

Postoji li pravo na drugo mišljenje?

Je li pristup obiteljskom liječniku isti dan?

Terapija za rak < 21 dan

CT skeniranje < 7 dana

Ima toga još puno, preciznije 48 pitanja/tema na temelju kojih Europa mjeri kvalitetu zdravstvene zaštite. Gdje smo mi tu, opet ni na mapi nas nema, ali ovaj put doslovno. Možda je i bolje da uopće nemamo ove podatke, nego da im napišemo odgovore na ova pitanja utemeljeno na stanju u praksi.

BiH je izbačena iz mjerenja Europskog zdravstvenog indexa prošle godine zbog nedostatka podataka

Ma putuj Europo, nemoj više misliti na nas…………….

Vrlo je zanimljiva teza da u zdravstvu nedostaje novca. Bilo bi zanimljivo vidjeti na temelju čega se došlo do takvog zaključka. Bez financijske revizije poslovanja svih ustanova i zavoda unutar sustava zdravstva, ta teza nikada neće biti prihvaćena od strane pacijenata. Proračun ZZO KS iznosi oko 300 milijuna KM i pacijenti imaju pravo znati sve do feninga gdje se taj novac troši. Ako je do sada bilo propusta, lošeg rada, manipulacija, netransparentnog trošenja,  pa netko mora odgovarati za sve to. O tome se ne govori, preko toga se prelazi, mir se kupuje obećanjima da otkaza biti neće.

Zanimljivo je primijetiti da KS u nekim prijedlozima iz reforme kaska za HNŽ-om. Drage Sarajlije, Mostarci su svoju djecu već prebacili u obiteljske ambulante s odraslima. Vama su obećali makar odvojene odjele/čekaonice, nama nisu ništa. Nisu ni imali priliku, jer se o tako bitnim stvarima u HNŽ nikad ne raspravlja javno.   I nije tu Mostar usamljen, za prava djece po tom pitanju već godinama se bore roditelji u Zenici. HNŽ kao županija poznata po tome što uglavnom ignorira sva federalna rješenja/zakone/propise ovaj put bila je učinkovita. Znate li da je ukidanje školskih ambulanti i prebacivanje djece u obiteljske ambulante s odraslima naređeno, ali doslovno je u pitanju bila NAREDBA, još 2011. godine od strane tadašnjeg ministra zdravstva dr. Safeta Omerovića.  Znate što to znači u praksi?! U praksi to znači da su doktori, specijalisti školske medicine, sportske medicine i itd. uz određene obuke postali obiteljski liječnici i uz rame s liječnicima koji su specijalisti upravo obiteljske medicine, čine timove za zdravstvenu zaštitu od 6. do 96. godine., uvjetno rečeno. Koliku sigurnost osjeća roditelj dok šestogodišnje dijete odvodi liječniku koji u svojoj dugogodišnjoj praksi nije imao gotovo uopće doticaja s djecom? Zašto reforma nije išla u smjeru osnaživanja i proširenja pedijatrije?! Znaju li reformatori kako glasi definicija pedijatrije – Pedijatrija je grana medicine koja je definirana objektom svog interesa – djetetom, od rođenja do kraja adolescencije. U Konvenciji o pravima djeteta, dijete je osoba do 18. godine života, no očito Konvencija nije na popisu literature kreatora zdravstvene politike.

U konačnici, je li obiteljska medicina spremna preuzeti sve što su joj reformatori namijenili. Trenutno stanje u toj oblasti daleko je od dobrog, no to očito reformatori ne znaju ili ne žele znati.

Jasnije trasiranje puta pacijenata do zdravstvene usluge jedan je od ciljeva reforme, ili barem tako tvrde, no bojimo se da bi se to trasiranje vrlo lako moglo pretvoriti u opciju „okolo je bliže“, posebno kada su u pitanju studenti. Ukidanje Studentske poliklinike i upućivanje studenata u obiteljske ambulante zasigurno neće rezultirati bržim i kvalitetnijim uslugama, a upitna je i dostupnost, posebno kada su u pitanju studenti sa strane.

Pozivamo građane u Kantonu Sarajevo, da pokažu svoj stav  i aktivno sudjeluju u javnim rasprava, kad već nisu dobili priliku sudjelovati u kreiranju prijedloga reforme uz napomenu, da onaj tko plaća, ima pravo i da se pita.